Olimpijske igre bliže se kraju, ali Hrvatska danas ima priliku uhvatiti još dvije medalje i tako potvrditi da su ovo bile najuspješnije igre od naše samostalnosti. Vaterpolisti igraju u finalu protiv reprezentacije Italije i imaju sigurnu barem srebrnu medalju, a naši rukometaši će se pokušati oporaviti od poraza protiv Francuske kako bi zaslužili barem brončanu medalju. Kauboji su sanjali zlato, ali borba za broncu postala je realnost.
Naši dobri „divovi“ iz bazena ili kako ih volimo zvati Barakude danas imaju priliku ispuniti svoj sportski i osobni san. Vaterpolisti su ovaj turnir dosad odradili bez greške i bilo kakvog posrtaja, a iz utakmice u utakmicu su se dizali u formi i poboljšavali razinu svoje igre. Nagrada za to im je današnji finale i prilika da uđu u olimpijsku povijest. Zlato se za Ratka Rudića i njegove momke čini jako blizu jer je Italija u polufinalu izbacila Srbiju, momčad protiv koje bi nam bilo teže igrati ne samo zbog spotskih nego i nekih drugih razloga. Italija je svjetski prvak i kvalitetna je u svakom segmentu igre, ali naši su vaterpolisti već na ovom turniru dokazali da imaju recept za njih. Pobjeda od 11:6 u prvom krugu turnira je znakovit nagovještaj današnje utakmice i može poslužiti kao eliksir za podizanje samopouzdanja, ali u isto vrijeme treba biti i oprezan da ne bismo neozbiljno i podcjenjivački ušli u utakmicu. To se vjerojatno neće dogoditi, ali poučeni primjerom naših rukometaša koji su do polufinala igrali najbolji rukomet, a onda izgubili od Francuske, pušemo i na hladno jer bi bilo zaista tužno da Barakude ne dokažu ono što svi već znamo, a to je da smo najbolja reprezentacija svijeta u ovom trenutku.
Talijani su na ovom turniru pokazali dobar vaterpolo, a pobjeda protiv Srbije, iako pomalo neočekivana, dokazala je da naši prekomorski susjedi nisu slučajno svjeski prvaci. Iskusna su reprezentacija s najboljim golmanom svijeta Tempestijem. Vrlo dobro se prilagođavaju protivniku i dobro su uigrani. Sve to trebali bi pokazati i u današnjem finalu, a uspiju li bit će tvrd orah našim vaterpolistima. No ovo je finale najvećeg turnira i nije ni red da utakmica bude lagana ili unaprijed riješena. Za pobjedu će trebati proliti mnogo znoja (koliko je to moguće u bazenu) i biti na najvišoj razini. Ovakva prilika događa jednom ili nijednom u karijeri sportaša pa treba očekivati da će svi naši vaterpolisti biti maksimalno pripremljeni. Tu se ponajviše misli na psihlošku pripremu jer naši su dečki fizički u odličnom stanju te još uvijek imaju energije da odigraju najbolju uakmicu. Obrana će biti ključ utakmice, a ako ju naši momci odigraju kao protiv SAD-a ili Crne Gore napravit će više od pola posla jer napad ionako uvijek nešto izmisli. Sukno i Bošković ubojiti su s vanjskih pozicija dok na centu imamo snažnog Nikšu Dobuda koji igra u vrhunskoj formi. Sve to jamac je da će ova utakmica otići na stranu Barakuda koje su „gladne“ zlata, a to bi danas trebale i pokazati.
U malo manje euforičnoj atmosferi svoju današnju utakmicu dočekuju naši rukometaši. Nadali su se da će danas biti u igri za zlato, ali Francuzi su naše Kauboje zbacili iz sedla pa će sad izabranici Slavka Goluže morati popraviti štetu u utakmici za broncu. Brončana medalja bila bi veliki uspjeh, ali nekako ostaje gorak okus i uvjerenje da se moglo i moralo napraviti više protiv Francuza koji su nas dobili bez da su se posebno namučili. Možda bi točnije bilo reći da smo sami sebe pobijedili, ali sad je kasno za kuknjavu. Sad je trenutak da izbornik motivira momčad koja je sigurno malodušna nakon onakve utakmice i čvrstom ih rukom povede u borbu za medalju jer danas sve ovisi o nama. Mi smo ti koji će diktirati igru, a Mađari će odigrati samo onoliko koliko im dozvolimo. Nemjerljivo smo kvalitetnija momčad od naših susjeda i to bi trebali pokazati na parketu. Problem za naše rukometaše može postojati samo u njihovim glavama i psihološkoj pripremi, ali bude li ona na razini i pristupi li se ovoj utakmici profesionalno medalja je sigurna.
