Nogometaši Barcelone osvojili su Svjetsko klupsko prvenstvo u Yokohami pobjedom nad brazilskim Santosom rezultatom 4:0. Bio je to njihov treći treći trofej ove sezone i 13 trofej Josepa Guardiole od kad je preuzeo Barcelonu 2008. godine.
Utakmica se mjesecima najavljivala putem svjetskih medija, a posebno glasni su bili iz redova Santosa, koji je svoje mjesto na ovom natjecanju zaslužio osvojivši Copa Libertadores prošle sezone. I prije početka natjecanja Barcelona i Santos su bili programirani par za finalnu utakmicu. Predstavnici Afrike i Azije odmah su bili okarakterizirani samo kao sudionici koji će poslužiti Barceloni i Santosu za zagrijavanje prije velikog finala. Predviđanja su se pokazala točnima i cijeli svijet je čekao na veliki obračun Južne Amerike i Europe, Španjolske i Brazila, Messija i Neymara. Upravo je ovaj posljednji dvoboj bio posebno značajan jer se ime 19- godišnjeg Neymara da Silve spominjalo u kontekstu dolaska u Barcelonu, a te glasine su se dodatno pojačale nakon što je David Villa u polufinalnoj utakmici s Al-Saddom slomio nogu. Smirivanju tenzija nije pomogla ni izjava velikog Pelea koji je usporedio Messija i Neymara. „Kada gledam njihove individualne kvalitete Neymar mi se čini daleko boljim igačem. Kompletniji je igrač, puca odlično s obje noge i jednako dobro dribla na obje strane. Neymar je za mene najbolji nogometaš na svijetu.“ poručio je najveći igrač Santosa svih vremena. Nakon toga se javio i Maradona kojem se od Pelea „diže kosa na glavi“ i koji tradicionalno oponira svakoj Peleovoj izjavi koja se tiče Argentine ili njenih igrača pa se medijsko prepucavanje nastavilo. Pritisak oko igrača obiju momčadi je rastao, a navijači su jedva čekali da dobiju odgovore na sva postavljena pitanja. Odgovor su dobili na travnjaku. I to kakav strašan odgovor.
Od prve minute Barcelona je uzela loptu u svoje noge i nije ju željela prepustiti protivniku željnom nadigravanja. Zamislite, Brazilci igraju nogomet bez lopte i moraju trčati i braniti se, ukratko igrati rudarski nogomet da bi sačuvali bilo kakve izglede za pozitivan rezultat. Nije išlo, izdržali su samo do 17. minute kada je nakon fenomenalne akcije u svom stilu, Barcelona povela golom Messija nakon asistencije najboljeg playmakera pod kapom nebeskom Xavija Hernandeza. Neki su nakon toga možda očekivali da će Santos pokušati izjednačiti, ali to se nije dogodlio. Možda bi oni i pokušali ali jednostavno nisu imali loptu u nogama da to i probaju napraviti. Barça je nakon prvog gola počela igrati još bolje i brže, akcije pred Santosovim golom su se redale jedna za drugom u valovima i bilo je jasno da će Brazilci uskoro opet kapitulirati. Dogodilo se to u 24. minuti kada je Dani Alves u svom karakterističnom stilu probio desni bok i asistirao Xaviju koji iz srca kaznenog prostora pogađa za 2:0. Ionako ne baš uvjerljiva obrambena linija Santosa je na ovoj utakmici izgledala kao da prvi put igra zajedno. Tek u 27. minuti Santos je uputio udarac prema vratima Valdeza, ali bilo je to neopasno i premalo od brazilske momčadi. Već u sljedećem napadu Fabregas nakon još jedne polukontre pogađa okvir Santosova gola. Tada je i trener Santosa Muricy Ramalho vidio da mora nešto učiniti pa je uveo iskusnog veznjaka Elana nadajući se da bi zgusnutijim veznim redom mogao povećati posjed lopte koji je u tom trenutku bio zastrašujućih 74% vremena u nogama prvaka Španjolske. Opet, nije pomoglo jer pred kraj prvog poluvremena Messi radi nered u protivničkoj obrani, odigrava malonogometnu kombinaciju sa suigračima da bi na kraju odbijenu loptu Fabregas zabio za 3:0 i riješenu situaciju uoči odmora. U drugom poluvremenu Barça je malo usporila tempo igre i počela odigravati svoju tika-taka igru vezanih i beskonačnih dodavanja koja služe umaranju protivnika i čekanju da se u obrani otvori kakva pukotina koju onda treba iskoristiti. U tim trenutcima Santos je čak uspio i zaprijetiti Barceloni i to preko Neymara koji je izišao oči u oči s vratarom Barcelone, ali je loše pucao i tako propustio opravdati Peleovo povjerenje u njega. Zato mu je u 83. minuti Messi pokazao kako se zarađuje status najvećeg igrača na zemlji. Sjurio se omaleni Argentinac kroz obranu Santosa, odigrao dupli pas s Danijem Alvesom, zaobišao vratara i spremio loptu u mrežu za velikih 4:0. Slavlje je moglo početi.
Sve priče uoči utakmice ostale su samo priče. Europski klupski nogomet još uvijek je barem za klasu bolji od brazilskog, unatoč sve većem priljevu novca u brazilske prvoligaše od TV i marketinških prava. Godine izvoza nogometaša u strane zemlje učinile su svoje pa sada brazilski klubovi moraju početi stvarati nove talente koje će zadržati u svojim klubovima. Iako Santos ima 2 perspektivna igrača, Neymara i Gansa, premalo je to za ozbiljnu bitku s Barcelonom ili bilo kojim značajnijim europskim klubom. Usporedbe Neymara i Messija ne treba uzimati za ozbiljno bez obzira na to tko ih izgovori, (uključujući i Pelea) jer takve usporedbe trenutno nemaju temelja, i jedino što se može dogoditi je kontraefekt na razvoj mladog Brazilca koji bi mogao popustiti pod pritiskom velikih očekivanja. A bilo bi to šteta jer taj dečko ima „ono nešto“ što je potrebno da bi u budućnosti postao možda i najboji igrač svijeta.
Barcelona nastavlja svoju berbu trofeja u svim natjecanjima. Kada igra ovako izgleda kao da ta berba nikada neće ni stati. Njezin nogomet je prividno kaotičan i taktički neuredan ali je zato tehnički bez mane, a automatizam je igračima usađen u genetski kod. Sve je to potpomognuto izvrsnom selekcijom motoričnih igrača koji mogu odgovoriti zahtjevima koje Barçin stil igre stavlja pred njih. Maštovitost Xavija i Inieste daje momčadi dušu i nudi rješenje i za najtvrđe obrane. Ovo sve nabrojano slomilo bi većinu suparnika na svijetu, ali kada ni to nije dovoljno Barcelona ima svoje rješenje u liku i djelu Lionela Messija. Taj je u stanju porušiti igrače bilo koje obrane kao čunjeve, zabiti s bilo koje pozicije i nesebično asistirati suigračima- i što je najvažnije učiniti to 50-ak puta svake sezone. Santosu je to napravio 2 puta, sasvim dovoljno da pokaže Neymaru tko je najbolji na svijetu.
