Nogometaši Dinama i u uzvratnoj utakmici trećeg pretkola Lige prvaka pogotkom Ibaneza u samom finišu utakmice, potvrdili su prolazak u posljednju rundu razigravanja za ulazak u najelitnije europsko klupsko nogometno natjecanje.
Još jednom ove sezone, nakon azerbajdžanskog Neftčia i superiorne predstave Modrih, maksimirski stadion bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. 30 000 navijača došlo je pozdraviti svoje ljubimce u želji da će još jednom pokazati kako su zreli za ostvarivanje ovogodišnjeg cilja i dugogodišnjeg sna o ulasku u Ligu prvaka. Iako je prednost koju su Zagrepčani ostvarili u Helsinkiju prije tjedan dana bila dovoljna garancija mirnih maksimirskih 90 minuta, trebalo je odigrati utakmicu bez grča, za svoje poklonike koji očito vjeruju Kruni Jurčiću i njegovim momcima.
Teško bi se igra Dinama večeras mogla okarakterizirati ikako drugačije osim – loše i nedovoljno dobro za bilo kakve ozbiljnije ambicije. Modri su nametnuli ritam od samog početka, nisu dozvoljavali Fincima da se razmašu. Lopta je uglavnom bila u njihovom posjedu ali konkretnih,izglednih situacija i mogućnosti za ugrožavanje gostujućih vratiju gotovo da i nije bilo. Previše bezopasnih pokušaja iz daljine, posebice Ibaneza i Sammira te dosta ubacivanja u šesnaesterac sa krilnih pozicija, nije rezultiralo ničim značajnim. Jedino što valja zabilježiti u prvom poluvremenu je pokušaj Fatosa Beqiraja iz 34. minute, nakon prodora Sammira i ubačaja Vrsaljka, no finski vratar Ville Wallen odlično reagira. Gosti su zadnjih 15-ak minuta prvog djela izgledali goropadnije, čak su imali jednu polupriliku Berata Sadika ali njegov udarac Kelava kroti bez većih napora. Zvižduci maksimirskih tribina nakon završetka prvog dionice susreta jasno daje do znanja kakav smo Dinamo gledali.
U drugom djelu ništa novo. Tek poneki neprecizni udarac iz daljine, ponovno u glavnim ulogama Sammir i Ibanez. Nevidljivog Krstanovića u 60. minuti mjenja Ante Rukavina. Ni on se nije najbolje snašao pa se tako uklopio u kompletno sivilo momčadi u večerašnjoj kišnoj zagrebačkoj noći. Rukavina se ne snalazi ni općenito u posljednje vrijeme, godine prolaze a nekadašnja velika šibenska nada nakon Hajduka i Grčke avanture, nemože se nametnuti u značajniju figuru zagrebačke momčadi. Posljednjih desetak minuta utakmice Modri su odigrali najkonkretnije. Pokušaj Jerka Leke sa ruba šesnaesterca, malo iz kosa, brani gostujući vratar te Tonelov traljav pokušaj iz izgledne situacije koji je otišao preko grede, dali su naslutiti kako bi Dinamo mogao obradovati svoje poklonike barem minimalnom pobjedom. Rukavina je imao sjajnu prigodu nakon ubačaja Vrsaljka ali je reagirao poput početnika, nije iz pada, sa dva metra uspio matirati
Ville Wallena. Ipak, na samom kraju, nakon jedne situacije koja i nije previše obećavala, lopta je došla do Ibaneza koji prolazi svog čuvara, u trku upućuje loptu u suprotan kut, u neobranjivi dio mreže i daje razlog za slavlje maksimirskim tribinama.
Dinamo čeka ždrijeb u petak. Čeka svoju posljednju prepreku ka cilju. Večerašnjim prolaskom i plasmanom u četvrto pretkolo, Modri su osigurali minimalno grupnu fazu Europske lige, što je olakotna okolnost. Nadamo se da večerašnja izvedba Jurčićeve momčadi nije stvarna slika mogućnosti, da će u nastavku ovogodišnjih europskih putešestvija Zagrepčani pokazati da se s pravom tvrdilo kako ova škvadra nalikuje na Dinamo s kraja 90-ih, te da je Liga prvaka realnost a ne samo puka želja i san kao što je bilo zadnjih godina.
