Hrvatska rukometna reprezentacija danas će prvi put istrčati na parket da bi započela svoje natjecanje na ovom svjetskom prvenstvu. Utakmica s Australijom ne bi trebala biti problem u rezultatskom smislu, a našim rukometašima može poslužiti kao dobro zagrijavanje i dobar uvod u cijelu rukometnu priču koja nas čeka na ovom turniru. Iako je Australija vjerojatno najlošija reprezentacija u ovom društvu, Hrvatska mora igrati ozbiljno i pobijediti s autoritetom, ako ništa onda radi vlastite reputacije.
Često se kaže da je prva utakmica uvijek teška i da je u njoj moguće iznenađenje, ali to ne vrijedi u ovom slučaju. Hrvatska će sigurno ne samo pobijediti Australiju nego će ju vjerojatno pobijediti s 15-ak, a možda i više golova razlike. Uz to Kauboji ne bi trebali potrošiti ni previše energije, a Goluža bi mogao svim igračima dati priliku da zaigraju. Da, možda se čini da je ova utakmica malo jači trening, ali zapravo je i to kompliment za Australce jer je jedan trening naše momčadi vjerojatno napetiji i neizvjesniji nego što će to biti ova utakmica. Posljednja dva susreta Hrvatske i Australije završila su uvjerljivim pobjedama Kauboja. Na utakmici u Tunisu 2005. naši rukometaši slavili su s 38:18, a slično je bilo i 2011. godine u Švedskoj kada su Izabranici Slavka Goluže slavili s 42:15.
U prošlosti se znalo događati da Hrvatska kiksa i prospe bodove i ugled protiv velikih autsajdera kao što je to bilo u Portugalu 2003. kada smo izgubili od Argentine, ali Australija je daleko lošija čak i od te Argentine tako da nema nikakve opasnosti za rezultat. S druge strane kada bi nam netko ponudio da izgubimo od Australije, a da na kraju ostvarimo isti rezultat kao u Portugalu vjerojatno nema onoga tko to ne bi potpisao. Šalu na stranu, ovo je utakmica koju Hrvatska ne može izgubiti.
Problem Australije jest što ona dolazi na svjetska prvenstva kroz kvalifikacije u najslabijoj rukometnoj konfederaciji, ali nikada ne napreduje kao što primjerice napreduje Južna Koreja. Najbolji ”klokan” trenutno je Bevan Calvert. Riječ je o igraču koji nosi dres Altenholtsza iz Njemačke i već godinama je najistaknutiji australski igrač na velikim natjecanjima. I u posljednjem pripremnom dvoboju i porazu od Teucra 29:16 Australiju je predvodio upravo Calvert s tri gola. Zvuči pomalo smiješno, ali je tako- u Australiji je zvijezda onaj tko može zabiti tri gola na jednoj utakmici.
Iz hrvatskog tabora Slavko Goluža je istaknuo zadovoljstvo dobro odrađenim pripremama iako su one bile kratke. Atmosferu je djelomično pokvarlo nepozivanje Ivana Balića u reprezentaciju, ali osim toga sve je proteklo u redu.
“Što se tiče priprema, zadovoljan sam kako je sve odrađeno. Pripreme su bile kratke, ali smo napravili sve što smo željeli – dakle, fizički smo se maksimalno spremili. Fizička sprema i trkački dio bili su nam najvažniji na pripremama i tako smo tempirali formu. Radilo se s nekim igračima i odvojeno i posebno i dobili smo sve što smo željeli”, rekao je Goluža. Iako Goluža napominje fizičku pripremu kao najvažniju ne možemo se oteti dojmu da na pripremnim utakmicama napad naše reprezentacije nije djelovao baš najbolje pa bi bilo dobro da se ova utakmica iskoristi u tom segmentu. Protiv Australije treba isprobati sve napadačke varijante i igračima dozvoliti da ”uštimaju” ruku kako bi spremniji dočekali teže ispite koji ih uskoro očekuju. Osim toga, susret protiv Australije bit će idealna prilika da se isproba Blaženko Lacković koji je tek prije nekoliko dana odradio prve treninge nakon operacije prsta pa će mu ovaj susret dobro doći da osjeti igru i razbije strah od kontakt igre. Unatoč ozljedi Blaž Lacković zrači optimizmom. ”Leteći Međimurac” je dodao i da se Hrvatsku još jednom može svrstati među glavne favorite na SP-u, bez obzira na promjene u sastavu: “Tako je već dugo godina, pa i sad, sada bi jedino trebalo napraviti malu korekciju da iskoče dečki koji su dosad bili u drugom planu. Možda bismo s tim sitnim problemima koje imamo trebali vrebati iz prikrajka, rasti iz utakmice u utakmicu. Biti skroman, ali dati sve od sebe.”
Tako izgleda naša reprezentacija samo nekoliko sati prije početka turnira, nitko ne leti u obalke, ali znaju dečki i koliko vrijede pa nikome neće bez borbe priznati da je bolji. Pristup ”korak po korak” čini se kako najbolja opcija u ovom trenutku kada se ne zna točno tko koliko može i kolika je realna vrijednost naše momčadi. U utakmici s Australijom to nećemo ni saznati, ali barem bi mogli vidjeti kako dečki ”dišu” prije nekih težih zahtjevnijih utakmica.
