Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je brončanu medalju na svjetskom prvenstvu u španjolskoj. Naši rukometaši pobijedili su reprezentaciju Slovenije rezultatom 31:26 i tako na najbolji mogući način isprali gorčinu koju je ostavila polufinalna utakmica s Danskom. No svjetsko prvenstvo time nije završilo jer je danas na rasporedu finale u kojem će domaćin Španjolska igrati protiv vrlo dobre Danske.
Sada kad je za nas ovaj turnir gotov treba u realnom svjetlu sagledati učinak naših najboljih rukometaša na ovom turniru. Prije svega medalja je u džepu. Bronca kojom smo kompletirali niz medalja sa svjetskih prvenstava. Zlato iz Portugala, srebro iz Tunisa i sada prva svjetska bronca. Osim toga Hrvatska se svijetu predstavila u novom izdanju s mladim snagama koje su i sadašnjost i budućnost našeg rukometa i s kojima ne moramo brinuti za našu konkurentnost na budućim velikim natjecanjima. Mlade snage iznijele su velik teret na ovom natjecanju, čak i više no što je bilo planirano prije natjecanja. Tome su kumovale ozljede naših ključnih igrača na koje se ozbiljno računalo i s kojima bismo možda ostvarili još bolji učinak. Tu prije svega mislimo na Blaženka Lackovića, našeg najboljeg lijevog vanjskog. Njegov turnir završio je i prije nego je počeo jer mu se obnovila ozljeda s kojom je doputovao u Zaragozu. Vrlo rano u turniru je otpao i Manuel Štrlek, mladi, ali iskustvom već standardni član naše selekcije. Sve to primoralo je izbornika Golužu da povjerenje da Mandaliniću, Špremu, Stepančiću, Mariću i drugim mladićima. Taj potez izborniku se isplatio dvostruko. Donio je medalju, skinuo prokletstvo Francuza, ali i omogućio igračima da sazriju. Neki su u tome uspjeli, neki su na dobrom putu, no u svakom slučaju brige za budućnost nema.
Posebne pohvale zaslužio je i naš dosad često osporavani ‘kormilar' Slavko Goluža. Možda svojim pristupom, izjavama i javnim nastupom neće očarati, ali se pokazuje kao veliki stručnajk u poslu kojim se bavi. Uspio je više ili manje bolno napraviti smjenu generacija, a posebno će mu biti drago da je ostvareni rezultat u potpunosti opravdao izostavljanje Ivana Balića s popisa reprezentativaca. Neki kritičari i dalje se neće složiti s tim njegovim potezom, ali rezultat je jedino mjerilo uspjeha tako da se Goluži zasad isplaćuje svaka donešena odluka. Njegov ‘doktorat' bilo je briljantno rušenje Francuza u četvrtfinalu. U toj pobjedi vidi se njegov rukopis i zbog toga zaslužuje svaku pohvalu. Morat će još poraditi na pripremi polufinala koja postaju sve veći problem za ovu selekciju. Čak se ne radi toliko u razlici u kvaliteti nego više u psihološkom pristupu koji često u toj fazi natjecanja nije na razini. Vidjelo se to i ovaj put protiv Danske. U redu, nije sramota izgubiti od raspoloženih Danaca, ali se nije smjelo dopustiti da nas učine nemoćnima tijekom čitavih 60 minuta utakmice. Nakon Francuza igrači su se emotivno ispraznili, a Danci su to samo naplatili.
Zato će oni danas igrati u finalu protiv Španjolske. Po prikazanoj igri na čitavom turniru Danci su favoriti. Imaju sve pobjede i igraju svoju igru koju je vrlo teško zaustaviti. Brzina, brzina, brzina- to je njihov recept. Brza transformacija iz obrane u napad i iz napada u obranu, brz protok lopte u napadu i pokretljivost u obrani su njihovi najjači aduti. Kada govorimo o igračima njihov najopasniji igrač je Mikel Hansen, razorni šuter i odličan razigravač. Protiv nas se nije nazabijao, ali je zato suigračima podijelio ‘mali milijun' asistencija. S iskustvom koje ima njihov izbornik Wilbek čini se da se Dancima nakon europskog smiješi i svjetsko zlato.
Španjolci su svoj cilj ispunili. Ulazak u finale je ono što su si zacrtali prije turnira, ali iako to nitko ne govori sada kad su tako blizu zlatu dati će sve od sebe da ga nekako osvoje. Realno Španjolska je imala lakši put do finala od Danske. Izbjegla je dio ždrijeba gdje su bili Francuzi i to je potez koji im se već sada, bez obzira na ishod današnje utakmce, isplatio. Njihov najjači adut biti će vatrena publika koja je u stanju napraviti paklenu atmosferu i relativna svježina u odnosu na suparnika. Sve ostalo na strani je Danaca i ne bude li drastičnog pada u igri ‘Vikinga' Španjolci bi se trebali zadovoljiti srebrnom medaljom.