Današnji olimpijski dan donosi nam mnogo uzbuđenja jer se naši sportaši natječu u dva sporta od kojih imamo visoka očekivanja. Vaterpolisti i rukometaši naša su najveća snaga na ovim Olimpijskim igrama, a danas će u akciju i jedni i drugi.
Izabranici Slavka Goluže na ovaj su turnir došli puni samopouzdanja, s nadom da će ovdje napraviti velike stvari. Prije natjecanja nisu htjeli obećavati nikakve medalje ili eventualni pohod na zlato, ali prešutno se to od njih ipak očekivalo. Znali su oni to jako dobro i zato su na turnir stigli u vrhunski pripremljeni i odlučni da pokažu najbolje od sebe onda kad je to najvažnije. Dečkima zasad sve ido po planu. Prve dvije utakmice odigrali su maestralno, kao u najboljim danima s pretprošle olimpijade u Ateni. Prva utakmica protiv Južne Koreje bila je svojevrsno zagrijavanje koje su naši dečki odradili profesionalno i nadahnuto. Rezultat od 31:21 mogao je biti i veći, ali Goluža je odlučio dati priliku svima da osjete loptu pa je rezultat zbog toga bio niži no što je objektivno mogao biti, ali ne treba cjepidlačiti. Nakon Koreje ždrijeb nas je spojio s našim velikim suparnicima Srbima kojima smo ostali dužni još s prošlog EP-a kada su nas izbacili u polufinalu. Malo smo se pribojavali te utakmice zbog svega što jedan susret protiv Srbije može donijeti (ne samo u rukometnom smislu) , ali naši rukometaši su nam pokazali da nismo trebali. Srbe su pregazili kao plitku vodu rezultatom 31:23. Koliko je moćna naša predstava bila najbolje je dočarao Srpski izbornik za vrijeme timeouta kada je svojim rukometašima rekao da su se vratili 2 godine u prošlost. U to vrijeme Srbija je bila beznačajna u rukometnom smislu, a naši su je igrači natjerali da ponovo tako izgleda. Slavlje Kauboja nakon utakmice pokazalo je koliko im ta pobjeda znači pa su se malo i emocionalno ispraznili, ali već danas moraju opet na parket jer ih očekuje novi susret s Mađarskom.
Mađari nakon 2 utakmice imaju polovičan učinak. Izgubili su od Danske u tijesnoj utakmici sa samo 2 pogotka razlike, a onda su rane zaliječili pobjedom nad Korejom. Mađari ne pripadaju u sam rukometni vrh iako u njihovoj reprezentaciji ima dobrih igrača. Oni su reprezentacija na razini Srbije no ako se protiv njih ne uđe maksimalno angažirano u stanju su nam zakomplicirati život, a to ne bi bilo dobro sad kada smo krenuli u seriju pobjeda. S druge strane ove dvije pobjede koje smo upisali ne smiju među našim igračima stvoriti euforiju jer je za tako nešto ipak prerano i moglo bi nas skupo koštati. S Mađarima se treba držati svega dobrog što je naša momčad pokazala. Granitna obrana na čelu s Gojunom, Vukovićem i Kopljarom i dalje treba biti pokretljiva, pravovremena i kompaktna jer je to preduvjet za dobar rezultat. Dosad je funkcionirala odlično pa nema razloga da protiv Mađara ne bude isto. U napadačkom dijelu igre Hrvatska je još raznovrsnija. Lacković igra kao nikad dosad, Duvnjak je sazrio u pravog vođu na terenu, a njegovih 9 golova i 10 asistencija samo to potvrđuju. Još jedan segment igre koji je funkcionirao su naša krila koja su ukupno zabila čak 29 golova u samo dvije utakmice. Prvi strijelac je naravno naš Ivan Čupić koji kao zvrk leti po terenu i riješava kontre i sedmerce bez ikakvih problema.
Sve ovo daje nam za pravo da očekujemo još jednu pobjedu i nastavak mirnog puta prema četvrtfinalu. Kauboji izgledaju fokusirano na krajnji cilj, a jedna Mađarska ipak nema kvalitetu da ih na tom putu omete.
Nakon rukometaša u akciju će i naš drugi nepobjeđeni tim. Vaterpolisti Ratka Rudića sastat će se s neugodnim Talijanim s kojima bi trebali odlučivati o pobjedniku ove skupine. Zasad smo mi u boljoj poziciji jer su Talijani kiksali protiv Grčke s kojom su igrali neriješeno, a Barakude iz dva susreta imaju dvije pobjede. Naša međusobna utakmica vjerojatno će biti ključ za prvo mjesto u skupini pa će danas u 19.40 u bazen morati ući vrlo gladne i ‘nabrijane' Barakude, a ne one koje su protiv Španjolske više ličile na srdelice. Naime Hrvatska je na ovaj turnir došla po medalju tako da onakve predstave kakve smo pokazali protiv Grčke, a posebno Španjolske više ne dolaze u obzir. Iako su naši pobijedili ostao je dojam da su igrali na 60 posto svojih mogućnosti. U oba susreta dobivene utakmice smo uspijevali nekako zakomplicirati kad za to nije bilo potrebe. Onda još na kraju utakmice sa Španjolskom sudac ne dosudi čist gol za Furiju i izbije skandal koji nam poremeti koncentraciju koja će nam u večerašnjoj utakmici biti od presudne važnosti da bismo matirali talijanskog golmana Tempestija. Realizacija napada zasad je naš najveći problem, a večeras će biti još veći jer Tempestija nije lako probušiti čak i kada u momčadi imate pucače poput Barača, Sukna i Boškovića. Još veći problem imamo u Mari Jokoviću koji na cijelom turniru nije zabio gol, a njegova ljevica bi nam večeras bila od velike pomoći. Vrijeme je da se cijela momčad probudi i odigra utakmicu na razini na kakvu smo navikli. Uspiju li naši dobiti Talijane prva pozicija u grupi je praktički sigurna pa će u preostalim utakmicama do četvrtfinala biti prilike da se igra još malo popravi, ali prije toga treba dobiti Talijane.
FOTO: By Steindy (talk) & Ex13 [CC-BY-SA-3.0]
