Posljednju utakmicu 37. kola Premiershipa odigrat će Liverpool koji na svom mitskom Anfieldu dočekuje Chelsea, momčad koja sve više podsjeća na nepobjediv stroj kakav je bila prije godinu-dvije. Zadnji susret ove dvije momčadi odigrale su prošle subote u finalu FA kupa, a Chelsea je tada s Wembleyja otišao s novim trofejem u rukama, prvim nakon dvije godine suše. Danas ne igraju za trofej nego za 3 nova boda koja bi za Chelsea mogla biti vrlo važna.
Liverpoolu ova utakmica neće mnogo značiti, možda samo kao pokušaj revanša za subotnju utakmicu FA kupa i vraćanja djelića izgubljenog ponosa. Nekad velika momčad danas životari u sredini prvoligaškog društva, daleko od borbe za vrh kojem je nekada pripadala. Kenny Dalglish bio je velika igračka legenda Liverpoola, bio je i trener u godini kada je Liverpool osvojio svoj posljednji naslov prvaka. Prošle godine se vratio na kormilo kluba redizajnirao momčad i popravio igru, ali sve je to bilo kratkog vijeka pa Liverpool ove godine ponovo pluta po sredini tablice, nemoćan da zaprijeti vrhu poretka ili se barem uključi borbi za pozicije koje vode u europska natjecanja. Loša politika kluba pri dovođenju pojačanja dovela je do toga da na klupi sjedi igrač od 40 milijuna eura, a umjesto suparničkih mreža puni stranice žutog tiska svojim opetovanim opijanjima po liverpoolskim barovima. Riječ je naravno o Andyju Carrollu, ali koliko god bio etiketiran promašajem stoljeća nije samo on kriv što ovom posrnulom velikanu ne ide. Vezni red momčadi nema potencijala, pogotovo onog kreativnog. Steven Gerrard jest legenda kluba, ali nitko ne postaje mlađi pa tako ni on, a u klubu nema dostojne zamjene za takvog velikana. Spearing, Adam i Henderson možda su dobri igrači, ali nisu vrhunski, a upravo to je glavna boljka ovog kluba. Prosječnost nije nešto što bi se trebalo povezivati s Liverpoolom međutim trenutno je u ovom klubu baš sve sivo i prosječno- igrači, rezultati, igra pa čak i vlasnici kojima je važnija njihova baseball momčad od ovog velikana svjetskog nogometa. Sve ovo ukazuje da se Liverpool neće dobro provesti u večerašnjoj utakmici. Chelsea je prije nekoliko dana dokazao da je bolji, čak i kada u momčadi nema nekoliko standardnih prvotimaca pa je teško vjerovati da bi demotivirani Liverpool mogao doći do pobjede u ovoj utakmici. Čak im ni domaći teren, koji je oduvijek bio pokretačka snaga Liverpoola, ove godine ne donosi ništa dobra. Od svojih 49 bodova više od polovice su osvojili u gostima, a to je podatak u kojem će Chelsea sigurno vidjeti svoju šansu.
Bluesi su u ovom trenutku vjerojatno jedina momčad u Europi koja bi htjela da sezona tek počinje. Gotovo dvije trećine sezone Chelsea je izgledao kao momčad staraca podjeljenih u klanove, vođena nesposobnim i precjenjenim mladim stručnjakom Andre Villas Boasom. Tonuli su na prvoligaškoj tablici gotovo polovicu sezone pa je i Abramoviču prekipjelo dovoljno da Boasu uruči otkaz, a na njegovo mjesto postavi privremeno rješenje Roberta Di Mattea. Činilo se da ništa više ne može spasiti sezonu, a spremala se i lista za odstrel, kako stručnog stožera, tako i nekih igrača. Čekao se samo kraj sezone. Ipak Di Matteova era počela je pobjedama koje su se samo nizale jedna za drugom, a Chelsea je ponovo došao u poziciju da se bori za pozicije koje vode u europu. Pobjeda nad Barcelonom i izboreno finale Lige prvaka bila je samo potvrda kvalitete mladog stručnjaka koji je od praktički otpisanih zvijezda, Drogbe, Lamparda i Terryja napravio heroje koji su počeli igrati nogomet u kojem uživaju ne samo navijači kluba nego i svi ostali ljubitelji nogometa. Talijanski stručnjak malo pomalo kupuje svoje mjesto na klupi i za sljedeću sezonu nadajući se stalnom zaposlenju, a ako izbacivanje Barce nije bilo dovoljno, pobjeda nad Liverpoolom u finalu FA kupa vjerojatno je slomila i Abramoviča koji još uvijek nije 100% siguran da je Di Matteo kalibar trenera koji je potreban današnjem Chelseaju. Večeras će Di Matteo imati priliku da ponovo pokaže svom gazdi kako se pobjeđuje Liverpool. Momčad zrači samopouzdanjem i svježinom koja je rijetkost u ovom dijelu sezone, a rezultati prate i nagrađuju trud ove iskusne momčadi. Drogba i Ramires definitivno su glavni igrači u momčadi kada je u pitanju renesansa Chelseaja. Bjeokošćanin s 34 godine na leđima nosi ambicije ovog kluba i zabija kao u najboljim danima. Neki su mislili da je njegovo vrijeme prošlo, ali ovaj senator Chelseaja je još jednom pokazao kako se igra i bori za svoj kluba kada mu ne ide. Sve više mu u napadu pomaže i razbuđeni Fernando Torres koji je u 36. kolu protiv QPR-a zabio svoj prvi hat-trick od kada je došao iz Liverpoola te sada želi pokazati da to nije bila slučajnost. Koliko će imati milosti prema svom bivšem klubu tek treba vidjeti, ali Torres će sigurno tražiti gol jer je ovo i prilika da se u najboljem svjetlu predstavi svom izborniku Del Bosqueu koji sigurno gleda sve svoje igrače dok priprema popis reprezentativaca za predstojeće EP.
Bez Davida Luiza i Cahilla obrana Bluesa mogla bi imati problema s Luisom Suarezom koji će sigurno biti glavna (možda i jedina) prijetnja Petru Čechu, ali uspiju li riješiti taj problem igrači Chelseaja bi trebali imati dovoljno snage da riješe ovu utakmicu u svoju korist i upišu nova 3 boda koja bi ih sasvim približila poziciji koja vodi u europska natjecanja.