Gerland i 1998. godina. Teško je ne sjetiti se najveće pobjede hrvatske nogometne reprezentacije u povijesti. Nijemci su stradali i Vatreni izborili polufinale. Vrijeme nikad neće baciti sjenu na sjećanja, na trenutke ponosa i nezapamćene euforije.
Nije stadion u Lyonu bio poseban samo za Vatrene. Ivica Olić ga sigurno rado pamti, ovdje je odigrao jednu od najvećih predstava u karijeri, hat-trickom pokazao klasu i razveselio cijelu Bavarsku. Zagrebački Dinamo nikada na nijedno europsko gostovanje nije otišao sa tolikom dozom samopuzdanja i vjere u vlastite mogućnosti, kao sada u Lyon. Razlog tome leži u činjenici što igraju dobro, a Lyon nije na razini prijašnjih godina. Istina, možda domaćinima fali pokoji klasan igrač uz nedostatak vodeće violine Lisandra Lopeza, no ipak se radi o klubu iz prvog razreda europskog nogometa.
Modrima je vjetar u leđa dao i madridski Real koji je prije desetak dana na Maksimiru skromno pobjedio, kasnije nanizao loše rezultate, poraz od Levantea posebno boli njihove pristaše. Neki su nakon niza loših rezultata Mourinhove momčadi žalili za propuštenim prilikama Modrih na Maksimiru. No, to je tako u nas Hrvata, tanka je linija između euforije i razočaranja. U Lyon je pristigla velika ekspedicija prijatelja Dinama, onih za koje je bilo mjesta u Mamićevu charteru. Ne, nisu to pravi navijači, ovi su uživali u gastronomskim delicijama u kojima ovaj grad prednjači, u popodnevnim šetnjama gradom i shoppingu u pratnji boljih polovica. Veliki interes vladao je uoči večerašnje utakmice, Modrima se vjeruje i očekivalo se kako mogu do podviga. Istina, da su Jurčićevi momci pobjedili večeras, bio bi to veliki podvig protiv velike momčadi.
Kelava, Ibanez, Tonel, Vida, Leko u zadnjoj liniji, Pokrivač i Calello ispred njih, a Kovačić, Sammir te Badelj iza isturenog Beqiraja. To su momci koji su istrčali na travnjak Gerlanda, od prve minute.
Domaća momčad nije ništa prepustila slučaju već su od prve minute krenuli furiozno. Na prvu veliku prigodu čekalo se tri minute. Gomis je s pet metara pucao traljavo, visko iznad grede. U uvodnim minutama Modri nisu mogli uspostaviti ravnotežu, više su bili orjentirani na defanzivne zadaće. U 17. minuti, nakon gužve poslije kornera Lyona, probao je Gonalons, ali nije se najbolje snašao. Dinamo je stihijski pokušavao, pokoji izlet na polovicu domaćina su uspjeli organizirati, no bez osobite prilike za ugrožavanje Llorisa. Gerland je eksplodirao u 23. minuti utakmice nakon gluposti Pokrivača koji vraća loptu unatrag, ali prema Gomisu koji ništa ne oprašta. Prekrasnim lobom sa ruba šesnaesterca matirao je Kelavu. Prvu polupriliku gosti su imali nakon pola sata igre, nakon ubačaja Ibaneza, Beqiraj je bio kratak nekoliko centimetara. Gomis je imao još jednu krasnu mogućnost u 38. minuti, ponovo je s pet metara pucao iznimno loše. Vida i Tonel su igrali dosta dobro, no Gomis je često ostajao sam u šesnaest metara, i prava je sreća da nije još koju loptu pospremio iza Kelave. Drugi pogodak za domaćine stigao je u 42. minuti. Kone se najbolje snašao nakon kornera, neometan, nonšalantno povisio prednost svoga kluba. Kelava je spasio blamažu u prvom djelu, skinuo je zicera Grenieru i na odmor se otišlo sa „samo“ dva pogotka prednosti Lyona.
Šimunić je dobio šansu u nastavku, a to su ujedno njegove prve minute u Ligi prvaka. Lijepi poklon u jesen velike karijere. Tomečak je također ušao u igru, a Jurčić je Kovačića i Badelja ostavio u svlačionici. U nastavku se ništa nije događalo što bi išlo u prilog Zagrepčanima. Lyon je igrao koliko treba, znali su da imaju kapitalnu prednost i da samo treba rutinski odraditi drugu dionicu susreta. Pogodite tko je dobio prvi žuti karton? Jerko Leko naravno, u 56. minuti. Nije baš omiljen u Francuskoj, ostao je poznatiji po svojim grubim startovima, nego po kvalitetnoj igri. Barem u očima francuskih medija. Prvi udarac u okvir Llorisovog gola dogodio se u 68. minuti. Sammir je probao, ali je lopta dotakla Lovrena na putu i znatno ju usporila. I korner je Dinamo imao. U 70. minuti, u gužvi ispred domaćeg vratara, Vida nije bio priseban. U novom pokušaju, iz kornera sa suprotne strane, Tonel se izborio za udarac, ali Lloris se nije dao iznenaditi. Ante Rukavina je bio posljednji vapaj Krune Jurčića. Šibenčanin je dobio priliku posljednjih petnaestak minuta. Pokrivač je napustio teren znajući da večeras nije briljirao. Leko je u 84. minuti najopasnije zaprijetio, zaradio i korner nakon solidnog udarca na domaća vrata, no rezultat se do kraja nije mijenjao.
Ništa se dramatično nije dogodilo ove noći na Gerlandu. Dinamo je izgubio od bolje momčadi, mogu biti sretni što rezultat nije bio i uvjerljiviji. Lyon nije momčad pokraj koje Modri mogu tražiti svoje izglede za „zimovanje“ u Europi. Domaćini su odigrali koliko treba, mogu i puno bolje, ali protiv neiskusnih protivnika i večerašnje izdanje je bilo sasvim dovoljno. Ne treba ishod utakmice pokolebati modri tabor, Lyon je škvadra s drugog planeta za našu momčad, treba se vratiti surovoj realnosti. Možda u Amsterdamu bude bolje, ali trebalo bi u budućnosti paziti u iznošenju nerealnih i neutemeljenih izjava optimizma, posebice kad se dolazi u goste klubu sa- „imenom i prezimenom“.
