Portugal i Njemačka očekivano su odradili posao protiv svojih četvrtfinalnih suparnika i plasirali se u polufinale, a večeras ćemo vidjeti tko će biti treća reprezentacija koja će se pridružiti tom elitnom društvu. Španjolska i Francuska imaju ime i tradiciju, ali još uvijek na ovom turniru nisu pokazale svoj puni potencijal i zato se večeras na Donbass Areni očekuje vrlo neizvjesna utakmica.
O Furiji kao reprezentaciji ne treba trošiti previše riječi. Radi se o moćnom sastavu punom vrhunskih igrača koji na ovom turniru imaju samo jedan cilj, ispisati povijest i povezati tri velike titule zaredom. Španjolska ne bježi od uloge favorita na ovom prvenstvu koliko god se to nekima ne sviđalo, ali ne može im se zamjeriti kad znamo da se zaista radi o reprezentaciji s ogromnom koncentracijom kvalitete. Unatoč tome do sad na turniru nisu pokazali svoju nedodirljivost, naprotiv teško su izborili svoj plasman u četvrtfinale. S Italijom su odigrali samo 1:1, da bi se u sljedećoj utakmici poigrali sa slabašnom Irskom. Zadnju utakmicu igrali su protiv Vatrenih koji su ih uz malo sreće i pravde mogli čak i pobijediti, a u tom slučaju Španjolska bi se našla u velikim problemima jer bi im opasno visio prolazak skupine. To se nažalost po naše navijače nije dogodilo nego je Španjolska, pomalo na rutinu, zabila jedan gol koji joj se pokazao dovoljnim za prolaz dalje.
Španjolska više nema pravo na blijeda ili polovična izdanja jer u ovoj fazi natjecanja svi mogu nanijeti štetu svjetskim i europskim prvacima. Vrijeme je da Del Bosque konačno nađe magiju koja je krasila ovu ekipu na prošlom europskom i svjetskom prvenstvu. Ne kažemo da je Španjolska loša (to bi bila ludost) nego da jednostavno ne ostavlja dojam na kakav smo navikli od ove generacije igrača. Možda razlog leži u činjenici da u momčadi nema rapoloženog napadača jer Fernando Torres je daleko od forme onog igrača koji je u mlađim danima zaslužio nadimak El Nino, pa se trener La Roje često odlučuje na igru bez klasične špice. Na taj način gubi dubinu u igri, a svi ti silni vezni igrači često se i prekombiniraju pa na kraju izostane očekivani rezultatski učinak. Za Del Bosquea bi možda najbolje rješenje bilo da napokon pruži priliku onom drugom Fernandu iz Athletic Bilbaoa koji grije klupu od kad je počelo natjecanje. Llorente bi svojim stilom igre donio ono što Španjolskoj nedostaje, a to je veći broj pogodaka i opasniju igru u šesnaestercu no čini se da ga trener ne doživljava previše ozbiljno i da nema povjerenja pa radije riskira s igrom bez ijednog napadača. Vidjet ćemo za kakve opcije će se Del Bosque odlučiti večeras, ali jedina istina je da on i njegova momčad nemaju pravo na kiks u ovoj, za njih preranoj, fazi natjecanja.
Ni Francuzi do sada nisu briljirali, ali oni su ionako ispraćeni na ovaj Euro bez ikakvih očekivanja i s mnogo skepse od strane svojih navijača pa je zato ovo četvrtfinale za njih već uspjeh. U skupini su odigrali blijedu utakmicu s Engleskom, uz veliku sudačku pomoć pobijedili Ukrajinu te na kraju izgubili 2:0 od Švedske. To nisu neki zastrašujući rezultati koji bi protivniku, pogotovo svjetskog kalibra kakav je Španjolska, ulijevali strah u kosti, ali ima i Francuska svojih aduta. Laurent Blanc ima izbalansiranu momčad koja može odgovoriti zahtjevima bilo koje utakmice pa tako i ove večerašnje. Vrlo je vjerojatno da će se Tricolori većinu vremena braniti kao što to rade svi suparnici španjolske i onda izlaziti u brze i okomite kontre pred Casillasova vrata. To bi mogao biti odličan recept za Francuze jer imaju igrače kojima taj stil igre odgovara. Franck Ribery je vrlo brz igrač koji ordinira po bokovima, a uz vještinu kontroliranja lopte kakvu ima lako bi mogao biti velika opasnost kada krene u kontru. Na pomoć uvijek može računati jer će mu društvo u napadu praviti Karim Benzema, klasni napadač koji još uvijek nije pokazao svoje pravo lice na ovom Euru, a to je lice ‘ubojice' suparničkih vratara i obrana. Individualna kvaliteta je ono na što se Francuzi mogu osloniti u napadu, ali momčadski duh trebat će im u obrani jer će se pod pritiskom španjolskog sitnog veza u izvedbi dirigenata Xavija i Ineste, morati braniti s najmanje osam igrača. Mexes, Rami i Evra odlični su defanzivci, ali budu li ostavljeni sami protiv španjolske navale njihovom vrataru Llorisu ne piše se dobro.
U svakom slučaju večeras nas očekuje zanimljiva utakmica dviju momčadi svjetskog pedigrea u kojoj možemo očekivati golove i mnogo atraktivnih poteza te na kraju ipak potvrdu španjolske dominacije.
