Juventus je u Italiji oduvijek bio pojam nogometne moći te je na neki način bio i sinonim za talijanski nogomet općenito. Koliko je popularan najbolje govori činjenica da ima najviše navijača u Italiji, njih preko 10 milijuna, kada se tome dodaju još i navijači diljem svijeta broj navijača raste na preko 20 milijuna, a to dovojlno govori o popularnosti ovog giganta svjetskog nogometa. Doduše u njihovom vlastitom gradu maleni Torino je popularniji klub, ali malo to sada smeta trenutno vodećoj momčadi talijanske lige.
Slava ovog kluba naglo je potamnila 2006. godine kad je u aferi Calciopoli dokazano da je uprava kluba kupovala suce i sudjelovala u namještanju rezultata utakmica te u konačnici i prvenstava. Klub je bačen u talijansku serie B, a zvjezdana momčad rasula se kao kula od karata. Glavni igrači su pobjegli u druge europske klubove, zaboravili tmurnu realnost ovog posrnulog diva koji je morao kročiti svoj put iz druge lige natrag prema vrhu talijanskog nogometa. U isto vrijeme na „štih“ je došao Inter koji je od tada pa sve do 2010.godine bez prave konkurencije osvajao prvenstva, a kao konačna potvrda Interove dominacije tih godina u Italiji došla je i „kanta“ Lige prvaka koju je u Milano donio Jose Mourinho. Svjetla reflektora bila su daleko od Torina i Juventusa koji se već 2007. vratio u elitni razred talijanskog nogometa, ali je u jeku Interove dominacije boravio u sredini prvenstvenog poretka i sve je više tonuo u prosječnost. Redali su se treneri, kupovala igračka pojačanja koja to nisu bila i sve to skupa nije ličilo na dobro sve dok vodstvo kluba nije podiglo ruke za Antonia Contea i ustoličila ga za trenera.
Conte je u svojim igračkim danima bio veliki kapetan Juvea, nikada nogometni umjetnik, ali zato je bio veliki radnik sredine terena, svojevrsna pluća momčadi. Imao je i karizmu lidera što u njegovo vrijeme nije bilo lako kada se vidi s kakvim je zvijezdama dijelio svlačionicu. Sve su to bile odlične reference koje je Conte sada trebao primjeniti i u trenerskom poslu. Conte je prije Juventusa vodio Bari i Sienu i s ta dva kluba je napravio uspjehe tako što ih je iz druge uveo u prvu ligu, vidjelo se da je Conte dobar trenerski materijal . Prepoznao je to i Giuseppe Marotta, sportski direktor Juventusa koji mu je ponudio mjesto na klupi njegovog najdražeg kluba. Conte je naravno prihvatio posao s tim da je znao da ga zbog njegove slavne prošlosti u ovom klubu čeka još veća odgovornost i pritisak navijača željnih trofeja. Ni u kom slučaju nije htio završiti kao Ciro Ferrara koji je prije njega također na račun igračke karizme pokušao dovesti Juve u vrh Serie A, a završio je fijaskom. Zato je Conte odmah uveo disciplinu u momčad obećavši navijačima samo rad i borbeni duh. Uprava mu je dovela i nekoliko igrača po njegovoj želji, prije svega Pirla kojeg su (pre)lako pustili iz Milana, a on je sada duša i mozak novog Juventusa. Doveo je i izvrsnog Matrija, Pepea, Quagliarellu i Vučinića te ih priključio legendama kluba Buffonu, Chielliniju i Del Pieru. Stvorena je baza igrača za povratak na vrh. Juventus je odmah na početku sezone izgledao drugačije, marljivo je skupljao bodve, ali nije baš oduševio atraktivnom igrom. Napadači zabijaju malo, do sad su zabili samo 33 gola što je najmanje od prvih 7 momčadi lige, ali je zato Juve primio najmanje od svih klubova lige- samo 13 pogodaka je završilo iza Buffona. Upravo tu se krije tajna novog Juventusa. Conte je učvrstio obranu vrativši se donekle korijenima ovog kluba. Čelična obrana oduvijek je bila Juventusov trademark koji se posljednjih godina izgubio u bespućima druge lige , ali sada Stara dama opet igra na rezultat, upravo onako kako je igrala u danima najveće slave. Ove sezone je Juventus odigrao 21 utakmicu u kojima je 12 puta pobijedio i 9 puta odigrao neriješeno. Rezultati 1:0? Sasvim dovoljno za Contea koji svojom nogometnom filozofijom iza sebe drži sve velike rivale. Evo već je sredina veljače i sezona je duboko zakoračila u svoj proljetni dio, a družina iz Torina još uvijek ne zna za poraz. Real Madrid, Barcelona, Man. City, Bayern… Sve te mega momčadi pune zvučnih imena na terenu i na klupama su dosad izgubile barem po jednu utakmicu, ali Stara dama se još uvijek ne da. Posljednju titulu osvojili su još 2003. godine (ne računajćiConte one koje su im oduzete u aferi calciopoli), a sada grabe prema novom naslovu velikim koracima i ne izgledaju kao da će stati. Uspiju li prekinuti dominaciju klubova iz Milana i učine li to bez poraza povratak na tron apeninskog nogometa bit će potpun, a poruka koju će poslati svojim rivalima u zemlji i Europi bit će još jača. Uspavana stara dama se probudila i sada je još ljepša i jača, a što je za tifose crno- bijelih najvažnije, spremna je na borbu za trofeje na svim frontama.
FOTO: juventus.com