Hrvatska nogometna reprezentacija sletjela je u Atenu u vrlo dobrom raspoloženju, unutar našeg tabora vladala je pozitivna klima i optimizam uoči sraza s Grcima, meč lopti za odlazak na europsku smotru dogodine.
Izbornik Bilić pomalo gubi kompas, navijači mu ne vjeruju, gubi snagu i moć utjecaja na cjelokupnu situaciju, a večeras u Pireju tražio je izlazak iz mračnog tunela nerealiziranih ambicija. Stadion Georgios Karaiskakis pretvorio se u najgoru mu noćnu moru, njegova momčad, u tragičnoj grčkoj noći, pružila je sramotnu predstavu i zabrinula sve svoje navijače.
Grčka i nogomet. Svaki nogometni zanesenjak koji ovu igru vidi kao plemenitu, koji se divi nogometnim romantičarima čiji potezi ostavljaju bez daha, siguran sam, boluje od želučanih tegoba kada mora devedeset minuta pratiti grčke nogometaše na TV ekranu. Istina, Grci nisu daroviti nogometaši, teško mogu spojiti više od dva dodavanja, tehnički su na kriminalnoj razini, ali opet i tako „neugledni“, stavili su omču oko vrata Hrvatima i širom si odškrinuli vrata raja. Kako se to moglo dogoditi? Na prekide se upozoravalo danima prije dvoboja, aludirajući na najjači grčki adut, možda jedini koji bi mogao praviti problem neusporedivo kvalitetnijoj reprezentaciji. Tragično je djelovala naša momčad, s elementima tragikomedije, s obzirom da su u ovom važnom momentu, ključnom stepenu ka Euru, uspjeli obrukati sebe i zemlju iz koje dolaze. Navijačka flota je imala važnijih problema od praćenja zbivanja na travnjaku gdje se nije događalo apsolutno ništa. Naime, već u drugoj minuti utakmica je prekinuta jer je razularena masa grčkih navijača i srpskih provokatora htjela nasrnuti na naše navijače. Molotovljev koktel kao sredstvo obračuna. Sva je sreća što je koktel zapeo na staklenoj ogradi. Nije to sve, Grci udaraju koga stignu i gdje stignu, ne biraju sredstva, spol i dob svojih žrtava, pa je tako dvoje nesretnih desetogodišnjaka, u pratnji svojih roditelja, pretrpjelo lakše ozljede. Neviđeno divljaštvo naišlo je na razumjevanje grčke policije koja nije baš bila najspremnija za ovakve scenarije na tribinama.
U prvom poluvremenu teško je bilo zabilježiti bilo kakvu prijetnju za ugrožavanje vratiju, s obje strane. Kranjčar je probao u 21. minuti. Teško se to može nazvati udarcem s obzirom da se lopta dosta teško uspjela dokotrljati do domaćeg vratara. Grci se tek pred kraj prvog djela, u 41. minuti, prvi put ukazuju pred Pletikosinim vratima. Papadopulos je traljavo pokušao glavom.
U nastavku su domaćini agilniji, s više želje i nastojanja. Imao je Gekas prigodu na otvaranju druge dionice, nakon ubačaja Zaradoukasa ali ne matira Pletikosu. Kako je vrijeme odmicalo Grci su postali sve nervozniji, ali rezolutniji i grublji u startovima, što je engleski sudac Howard Webb konstantno tolerirao, upuštao se u razgovore i upozorenja sa domaćinima, bez javnih sankcija. Kada se u 71. minuti dogodio korner za momčad portugalskog stručnjaka Fernanda Santosa, tribine su živnule, kao da se radi o kaznenom udarcu. Predosjećali su da je to taj trenutak, nema drukčijeg načina kako bi domaćini došli do vodećeg pogotka ako to nije iz prekida. Da, poveli su, Giorgius Samaras, neometan sa jedanaest metara postiže važan pogodak za svoju momčad. Theofanis Gekas samo je potvrdio pobjedu osam minuta kasnije. Ponovo nakon kornera, ostao je sam na pet metara i zakucao loptu u mrežu pored nemoćnog Pletikose.
Kalinić je u 78. minuti morao napustiti igru zbog istegnuća zgloba, pa smo morali izdržati sa igračem manje do kraja pirejske balade . Ništa se konkretno nije dogodilo u završnici, Grci su bezobrazno simulirali i krali vrijeme u čemu su vjerovatno najbolji na svijetu. Imaju točno razrađenu taktiku gdje Karagounis, kao dirigent grčkog orkestra, određuje kada će se njegov suigrač podići sa travnjaka, a kada će nosila na teren. Smješno je sve to, ali zanemarivo, jer hrvatska nogometna reprezentacija nije imala moći ugroziti domaćine na nikakav način.
„Grčka tragedija“ u hrvatskoj režiji gura Slavena Bilića u pakao dodatnih kvalifikacija, ako uopće čelnici našeg nogometnog saveza budu imali strpljenja za još jednog izbornika na- izlaznim vratima.