Na olimpijskom turniru posebnu pozornost plijeni teniski turnir na kojem su se okupili najbolji tenisači i tenisačice svijeta u ovom trenutku s iznimkom Rafaela Nadala. U ženskoj konkurenciji Serena Williams je u finalu dominantnom igrom razmontirala Mariju Šarapovu rezultatom 6:0, 6:1 pokazavši usput možda i najbolji tenis u svojoj bogatoj karijeri. Danas je na rasporedu muško finale u kojem također ne bi trebalo nedostajati vrhunskog tenisa.
Okruženje na kojem će se Murray i Federer boriti za olimpijsko zlato obojici tenisača dobro je poznato. Wimbledonski tereni i jednom i drugom igraču su u krvi, a to su i pokazali prije nepunih mjesec dana kada su igrali finale u All England Clubu. Tada je Roger Federer slavio i uzeo svoju sedmu titulu pobjednika Wimbledona, a Murray je suznih očiju i srušenog ponosa morao čestitati Švicarcu na pobjedi. No tada se vjerojatno nije nadao da bi prilika za osvetu mogla doći ovako brzo. Doduše nije Wimbledon, ali ni olimpijsko zlato nije za baciti. Pogotovo pred svojom publikom.
Murray je u polufinalu nadigrao drugog igrača svijeta Novaka Đokovića i samim time pokazao da je ozbiljan u namjeri da ode do kraja. Protiv Srbina je odigrao tijesan meč u kojem je pokazao čvršće živce te je na kraju slavio rezultatom 7:5, 7:5. U prvom setu Murray je pokazao bolju igru od svog suparnika, manje je griješio te na kraju zasluženo uzeo set. U drugom je priča bila malo drukčija. Đoković je podigao razinu svoje igre, a Murray je više griješio dopustivši Đokoviću nekoliko prilika za povratak u meč. Ipak, Muray je unatoč nešto slabijem izdanju uzeo i drugi set te zaslužio priliku da se bori za zlato. Đokoviću ostaje pomalo gorak okus poraza u polufinalu, ali i prilika da se bori za broncu. Bila bi mu to druga medalja tog sjaja u karijeri i svojevrsna repriza olimpijskih igara u Pekingu.
Ako za nekoga možemo reći da je očekivano u finalu onda je to Roger Federer. Terene Wimbledona poznaje kao vlastiti džep i bilo bi pravo iznenađenje da se nije našao u borbi za zlato. U polufinalu je igrao protiv Juan Martina Del Potra te je u maratonskom meču koji je trajao 4 sata i 26 minuta uspio pobijediti Argentinca s 3:6, 7:6(5), 19:17. Bio je to najduži meč u povijesti olimpijskih igara, ali i najduži meč u dva seta otkad je Open ere. No meč nije bio specifičan samo po svojoj dužini nego i po kvaliteti tenisa koja je bila na najvišoj razini. Dojam će malo značiti Argentincu koji je izgubio još jedan meč od Federera, ali za utjehu će se protiv Đokovića boriti za broncu, a prikaže li tenis kao protiv Federera mogao bi biti vrlo blizu medalji.
Današnji finale prije svega će biti magnet za publiku. Englezima je njihova sveta trava dovoljna pozivnica da pohrle na tribine, a kad se u finalu nalazi i jedan njihov predstavnik onda ludilo ide do kraja. Šteta za njih što Murray mora igrati protiv Federera jer je veliki Švicarac objektivno najteži ždrijeb na ovoj travnatoj podlozi. Favorit ovog meča je sigurno Federer, što zbog svojih referenci što zbog činjenice da ove godine igra u strašnoj formi. Osvojio je Wimbledon, vratio svjetski broj jedan, a zlato na olimpijadi bilo bi šlag na kraju ove sezone koja je zapravo tek došla do svoje polovice. Murray će u cijeloj ovoj priči svoju šansu tražiti u motivaciji koja je golema. Bori se za svoje prvo olimpijsko zlato, igra pred svojim vatrenim navijačima i k tome protiv čovjeka koji mu je ove godine uskratio vječnu slavu u finalu Wimbledona. Pozadina priče i uvod u meč i više je nego intrigantan, a ostaje samo da vidimo kako će se stvari razvijati na terenu. Obojica tenisača bore se za svoje prvo zlato u pojedinačnoj konkurenciji, a iako je Federer bolji tenisač postoji mogućnost i da Murray iznenadi te osvoji zlato za sebe i svoju vjernu publiku.