Ovog vikenda oktanski cirkus Formule 1 stigao je u Japan gdje se vozi utrka na legendarnoj Suzuki. Borba za naslov prvaka između Alonsa i njegovih pratitelja sve se više zahuktava, a njegova prednost pred konkurencijom sada iznosi veoma dostižnih 29 bodova šest utrka prije kraja ove fantastične sezone. No usred ove napete završnice sredinom tjedna kao bomba je odjeknula vijest da se iz Formule povlači njezin najveći sin Michael Schumacher.
Sada već pomalo davne 1991. godine Michael Schumacher se rodio u onom sportskom smislu. Njegova prva utrka za momčad Jordana na velikoj nagradi Belgije završila je već u prvom krugu, ali i to je bilo dovoljno da, tada golobradi Nijemac, krene krčiti svoj put prema statusu najvećeg vozača svih vremena. Njegovo vozačko umijeće iz godine u godinu je raslo što ga je ubrzo dovelo u momčad Benettona s kojim je osvojio svoj prvi, a kasnije i drugi naslov prvaka. U tom trenutku već se znalo da je Schumacher velik vozač i da su njegove sposobnosti dijelom naučene, a dijelom dar od boga jer dominacija i stil kojim je vozio nije bilo moguće kopirati. Hladan i precizan, djelovao je kao sastavni dio bolida u kojem je sjedio, a ujedno je bio i najbolji dio tog bolida. Iz tog dijela karijere Schumacher je sa sobom ponio i epitet prljavog vozača zbog nekih nepromišljenih poteza na stazi, a ponajviše zbog sudara s Damonom Hillom koji mu je izravno donio naslov prvaka. Na kritike se Schumi nije puno obazirao jer cilj je tada ionako opravdao sredstvo. Koliko je predan i profesionalan, a najviše od svega posvećen cilju vidjelo se kada mu je umrla majka. Michael je u subotu za vrijeme Grand Prix vikenda odletio helikopterom na sprovod, oprostio se od majke, a samo dan kasnije sjeo u bolid i odjurio do pobjede na Velikoj nagradi Italije u Imoli.
Vrlo brzo nakon toga Schumacher donosi najbolju odluku karijere i prelazi u Ferrari. U tom trenutku talijanska momčad je bila ‘truba' pa su se mnogi pitali što to talentirani Nijemac radi i zbog čega napušta Benetton koji je tada bio uvjerljivo najbolja momčad na gridu. Svi skeptici odgovor su dobili 2000. godine kada je Schumacher Ferrariju donio prvi naslov nakon 21 godine posta. Propeti konjić sa Schumacherom je prestao biti maleni poni i postao nezadrživi pastuh, a Ferrari i Schumacher postali su povezani nekom nevidljivom simbiotičkom vezom koja je donosila samo uspjeh za uspjehom. Dominacija koju je od 2000. do 2004. pokazao Schumacher za upravljačem svog Ferrarija bila je zastrašujuća. Praktično da nema rekorda kojeg Nijemac nije srušio i debelo nadmašio u tom razdoblju svoje karijere, a od kojih će neki stajati vjerojatno zauvijek ili barem dok se Formula bude vozila u ovom formatu. U karijeri je skupio 91 pobjedu, samo jednu manje od Senne i Prosta zajedno, 155 puta je stajao na pobjedničkom postolju, ima najviše pobjeda na istoj utrci (VN Francuske) čak 8, a 77 puta odvozio je najbrži krug te je skupio 22 hat-tricka u karijeri… Mogli bismo tako u nedogled, ali ono najvažnije se vidi u brojci sedam jer to je broj naslova koje je ovaj sportski velikan spremio u svoje trajno vlasništvo. Rekord kojeg nitko nikada neće oboriti, barem dok se Formula vozi po zemlji. Osim osobnih uspjeha Schumacher je ogromnim dijelom zaslužan što je Ferrari ponovo postao sila Formule 1. Svojim radom i liderskim sposobnostima u talijasnku momčad je doveo Rossa Brawna, Jeana Todta i Roryja Byrnea. S njima je mukotrpno radio kako bi ovaj tim postao i ostao upamćen kao najdominantniji sportski kolektiv u povijesti sporta.
Kada je Schumacher 2006. godine na VN Italije u Monzi objavio da se povlači u mirovinu svima je ostao gorak okus u ustima jer se na njegovom licu vidjelo da to nije bila samo njegova odluka. Razni politički pritisci unutar momčadi Ferrarija gurnuli su ga ‘niz štenge', ali on to nije htio javno reći nego je u maniri gospodina progutao knedlu i maknuo se sa scene. Onome tko poznaje Schumija bilo je jasno da će se vratiti kad-tad. I to se dogodilo 2009. godine. Schumi je ponovo ujedinio snage sa Rossom Brawnom ovaj put u momčadi Mercedesa. No ovaj novi Schumacher nije bio na razini onog koji se oprostio u Monzi tri godine ranije. Na stranu to što se u svom Mercedesu nije niti mogao utrkivati za najviša dostignuća jer je bolid jednostavno bio prespor, ali vidjelo se da Schumacher nema onu glad za uspjehom koju je imao nekada. On će reći da je sazrio i da neke stvari koje je radio kao mlađi sada ne bi učinio, ali stječe se dojam da su upravo te stvari bile ono što ga je razlikovalo od ostalih. Sada kad toga više nema pala je prašina i na magiju koja će u njemu bez obzira na rezultate uvijek biti prisutna. No i takav Schumacher u nekoliko je navrata održao školu vožnje svojim mladim konkurentima. Pole position u Monacu, prošlogodišnja VN Kanade i VN Italije u Monzi koju će Hamilton dobro zapamtiti podsjetile su nas kako je to nekada izgledalo iz utrke u utrku. Jedom rječju savršeno. Unatoč tome Michael Schumacher odlučio se povući u svoju drugu i konačnu mirovinu iz koje povratka više neće biti, barem ne u ulozi vozača. No do tada ostaje još 6 utrka u kojima ćemo gledati i pratiti svaki metar njegove vožnje jer to je privilegij, čast i obveza svakog istinskog fana Formule 1, čak i onog koji Schumachera nije volio.
Ono što svaki ljubitelj Formule 1 mora znati da ovaj drugi, Mercedesov Schumacher nije bio onaj pravi, ali da nije ni narušio sliku o onom prvom Ferrarijevom Schumiju. Prvi je bio hladan, proračunat, uspješan i brz. Drugi pak susretljiv, zabavan i iskusan. Spojite ih skupa i dobit ćete najvećeg vozača svih vremena. Nakon ove sezone njegovo sportsko društvo više neće biti Hmailton, Massa ili Alonso. On će se družiti s Jordanom, Alijem, Peleom, Carlom Lewisom i sličnima u salonu rezerviranom samo za legende.
FOTO: Morio
