Tenisači su otišli na zasluženi odmor nakon duge i turnirima prenakrcane sezone. Ova kratka stanka dobro će im doći za analizu svojih rezultata i pripremu za novu sezonu u kojoj ih očekuju novi veliki okršaji.
Na to nećemo morati dugo čekati jer je Australian Open na rasporedu za točno mjesec dana. Mi ćemo pripreme i treninge ostaviti njima, a bacit ćemo pogled na proteklu sezonu koja nam je priuštila zaista mnogo zanimljivih događanja.
I bilo bi krajnje nepošteno krenuti bilo kojim redoslijedom, a da na prvom mjestu ne spomenemo Novaka Đokovića, tenisača koji je apsolutno obilježio proteklu sezonu u muškom tenisu. Porušio je rekorde u kategoriji osvojenih turnira, omjeru pobjeda i poraza, zarade od turnirskih nagrada. Osvojio je uglavnom sve što je i odigrao, a posebno se ističu Australian Open, Wimbledon i US Open. Grand slam u istoj godini ipak nije uspio dohvatiti, a za to se pobrinuo Roger Federer u polufinalu Roland Garrosa izbacivši ga u izjednačenom meču rezultatom 6-7(5), 3-6, 6-3, 6-7(5). To će sigurno pokušati dogodine ne bi li se upisao u usko društvo dvojice tenisača kojima je taj pothvat uspio. Uspije li preslikati ovogodišnju formu i prikaže li opet svoj atomski tenis bez mane taj se cilj ne čini nimalo nerealan.
Uz tri najveća osvojio je još i pet velikih turnira iz serije Masters 1000. U finalima tih turnira najčešća žrtva bio mu je Rafael Nadal. Protekle sezone pobrisao je pod na svakoj podlozi s igračem kojeg je nakon Wimbledona ostavio i bez broja 1 na ATP listi. Koliko je napredovao vidjelo se upravo u mečevima protiv Španjolca, jer je i kvalitetom i fizičkom izdržljivošću uspijevao slomiti Nadalov otpor, a to nije nimalo lako.
Nadala bismo mogli proglasiti najvećim gubitnikom ove sezone iako je to teško reći za čovjeka koji je osvojio Roland Garros. Ipak za Kralja zemlje to je sasvim normalna pojava s obzirom na to da ga je osvojio 6 puta u posljednjih 7 godina. Sigurno ga peku sva ona finala koja je izgubio od Đokovića pa će dogodine pokušati vratiti svjetski broj jedan u svoje vlasništvo. Ove godine Đokoviću se nije mogao oduprijeti jer kako je i sam rekao: „Ove godine izgubio sam mnogo finala od Novaka , ali sam isto tako prošle godine mnogo i osvojio tako da je jedino što mi preostaje truditi se svaki dan na treninzma i poboljšavati svoju igru kako bih se vratio dogodine i ponovo dao sve od sebe.“Nadal će sigurno naći utjehu u velikoj pobjedi Španjolske reprezentacije u finalu Davis cupa protiv Argentine. Nadal je predvodio svoju reprezentaciju s dvije pobjede u pojedinačnim mečevima za ukupno slavlje Španjolske nacionalne vrste pred domaćom publikom.
U sjeni velikih okršaja između prva dva igrača svijeta ostao je Roger Federer. Godinu je započeo osvojivši ATP turnir u Dohi treći put zaredom. Činilo se da je prekaljeni majstor još uvijek u igri za najviša dostignuća. Ipak sljedeći mjeseci donosili su mu samo frustracije. Nije osvojio niti jedan grand slam turnir sezone iako je bio u finalu Roland Garrosa, ali tu je Nadal ipak potvrdio svoju dominaciju na zemljanim terenima. Wimbledon i US Open nisu mu donijeli sreću. Dapače, na terenima Flushing Meadowsa izgubio je polufinalni meč od Đokovića preokretom koji je ATP izabrao za preokret godine. Tako da je tek na domaćem terenu u Baselu prekinuo desetomjesečnu sušu trofeja osvojivši turnir pobjedom nad Japancem Nishikorijem. Bila je to i najava fantastičnog završetka sezone u FedEx-ovoj režiji. Osvojio je Masters 1000 u Parizu pobjedom nad Jo-Wilfredom Tsongom rezultatom 6-1 7-6(3). Bio mu je to 18 Masters naslov u karijeri i velika najava za završni turnir sezone. Na turniru Barclays ATP World Tour Finale, Federer je pobijedio u konkurenciji 8 najbolje rangiranih igrača protekle sezone pobijedivši u finalu opet Tsongu. Bio mu je to rekordni 6. naslov najboljeg igrača na završnom turniru sezone, a ujedno i 70. turnirska pobjeda u 100. finalu u karijeri. Time je švicarski as pokazao da još nije za staro željezo i da se na njega, unatoč prognozama nekih analitičara, treba ozbiljno računati i sljedeće sezone. Sad kada je vlasnik većine rekorda u svjetskom tenisu i kada može igrati opušteno, u stanju je osvojiti bilo koji turnir.
Treba spomenuti spomenuti i Andyja Murrayja koji je imao dobru sezonu iza sebe ali ipak još uvijek nije bio dovoljno dobar da bi ozbiljnije ugrozio prvu trojicu igrača. Osvojio je Cincinnati i Šangaj od turnira iz serije 1000. Unatoč ogromnim očekivanjima Otočke javnosti nije mogao dalje od polufinala Wimbledona. Kao najsvjetliji trenutak prošle sezone sigurno je bilo finale Australian Opena koje je izgubio od nevjerojatnog Đokovića pa se to ni ne može smatrati neuspjehom Škota.
Hrvatski tenisači nisu ostavili zapaženiji trag na najvećim turnirima. Marin Čilić završio je sezonu kao naš najbolje rangirani tenisač na 21. mjestu ATP liste. Da nije pod kraj sezone osvojio St. Peterburg mogli bismo bez grižnje savjesti reći da je podbacio s obzirom na njegov talent. Ovako je uz taj turnir i finale Marseillea i Kine ostavio dojam da je nešto napravio, ali da može još bolje i još više. Pogotovo na grand slam turnirima, na kojima nama i sebi redovito ostane dužnik. Ivan Ljubičić je završio godinu na 30. mjestu bez velikih rezultatskih uspjeha. Ipak, borio se sa stalnim ozljedama, a i godine mu više ne idu u prilog. Naš treći reket Ivan Dodig pamtit će sezonu po samo jednom trenutku koji će vjerojatno prepričavati i unucima. On je kreator jednog od najvećih iznenađenja na Touru ove sezone. na Mastersu u Kanadi u drugom kolu je izbacio tada 2. igrača svijeta velikog Rafaela Nadala rezultatom 1-6, 7-6(5), 7-6(5). Sasvim dovoljno da pamti ovu sezonu za čitav život.
Iduća sezona nam nosi mnogo uzbudljivih mečeva i dvoboja. Prva trojica kreću s izmješanih startnih pozicija u odnosu na prošlu sezonu i to je sasvim dobra najava uoči nove sezone. Sezone u kojoj će Đoković imati misiju da obrani bodove koje će, realno, teško obraniti. Misija svih ostalih biti će- kako uhvatiti Noleta? Odgovor očekujemo već 16. siječnja na Australian Openu.