Jedan polufinalni par ovog Eura saznali smo jučer. Portugal će se za finale boriti protiv glavnih favorita Španjolske, a Njemačka će svog protivnika saznati večeras kada Italija i Engleska odmjere snage na Olimpijskom stadionu u Kijevu.
Da ste prije EP-a prošetali ulicama bilo kojeg engleskog grada i pitali prolaznike koliko daleko će njihova reprezentacija dogurati vjerojatno biste dobili odgovore pune pesimizma ili neku zajedljivu britansku šalu na račun nogometaša koji su bili određeni da predstavljaju Englesku na kontinentalnoj smotri. Nitko na Otoku nije ovoj momčadi davao nikakve šanse za neki značajniji rezultat i to se ne odnosi samo na njihove navijače nego i na većinu stručnjaka. Momčad je bila umorna od naporne klupske sezone, neki igrači kao što je Rio Ferdinand nisu pozvani u momčad, drugi kao Cahill i Lampard su otpali zbog ozljeda, a šlag na tortu bilo je Rooneyjevo neigranje u prve dvije utakmice. Uz sve to za trenera Tri lava je izabran Roy Hodgson samo dva mjeseca prije natjecanja. Ništa nije sulutilo na dobro, ni prva utakmica protiv Francuza u kojoj je Engleska bila indisponirana i podređena protivniku. To što je završilo 1:1 više je plod blagonaklonih spletova okolnosti nego njihove igre. Sljedeći susret donio im je težak ispit protiv Švedske koja je opasno nagrizla obranu engleske, dva puta poentirala, ali na kraju ipak otišla poražena. Zadnji susret protiv Ukrajine Englezi su također riješili u svoju korist golom povratnika Rooneyja pa su neporaženi prošli skupinu i na kraju ukupno ostavili solidan dojam.
Večeras ih čeka nešto teži zadatak od bilo kojeg dosad jer Italija igra vrlo dobro i ima snagu da ugrozi bilo koga pa tako i njih. Trener Roy Hodgson vjerojatno neće mnogo mijenjati u odnosu na utakmicu sa Ukrajinom pa bi Engleska trebala zaigrati u sustavu 4-4-2 ili 4-2-3-1 u kojoj bi Rooney bio povučena špica. Njegova uloga u ovoj momčadi mogla bi biti ključna do kraja prvenstva jer samo je on plemenit igrač u ovoj prilično limitiranoj engleskoj selekciji. Rooney ima moć zabijanja, trčanja i genijalih proigravanja za svoje suigrače pa će njegova forma uvelike odrediti put Engleza na ovom natjecanju. Obrana koja je uvijek bila glavni forte engleske ove godine ne ulijeva povjerenje. Terry je iscrpljen, a i godine ga sustižu, Lescott je dobar igrač, ali nije kalibar jednog Ria Ferdinanda dok na bekovima igraju standardni Ashley Cole i Glenn Johnson. U veznoj liniji uglavnom se oslanjaju na trku i agresivnost. Srce momčadi je Steven Gerrrard koji igra odlično i u vrhu je poretka najboljih asisteenata EP-a s 3 asistencije. Na bokovima su Englezi posebno jaki jer igrači poput Walcotta i Oxlade– Chamberlaina svojom brzinom mogu donijeti dosta nereda u talijansku obranu kojoj će nedostajati njen glavni stup Giorgio Chiellini. Napad je naravno rezerviran za Rooneyja kojem u nuždi ili slučaju nekog nepovoljnog rezultata mogu pomoći Carroll, Defoe ili Welbeck. Sve u svemu Englezi se imaju pravo nadati prolasku dalje. Možda sada kad se njihovi mediji ne razbacuju pompoznim najavama njihova momčad i najdalje dogura.
S druge strane će ih čekati još jedna prerano otpisana reprezentacija kojoj također nitko nije vjerovao prije ovog natjecanja. Italija je uvijek među favoritima bilo kojeg prvenstva, ali pred ovo natjecanja malo tko je vjerovao u Prandellija i njegove momke. No čini se da Talijani baš vole tu ulogu otpisanih jer posljednji put kada su bili u takvoj situaciji osvojili su naslov prvaka svijeta 2006. godine. Njihovom duhu ne mogu nauditi ni karabinjeri koji upadaju u kamp momčadi samo 5 dana prije početka natjecanja. Izgleda da su Talijani sve bolji što se ih se više pritišće i ocrnjuje. U skupini nisu briljirali, ali to je kroz godine već pomalo postalo njihov zaštitni znak. Provukli su se na račun rezultata utakmice koju su naši Vatreni odigrali sa Španjolcima no sada kad su u knock-out fazi bit će ih pakleno teško zaustaviti. Njihov nogometni gen i igra na rezultat sada su ojačani Prandellijevom filozofijom koja od njih traži da igrom ugroze svog protivnika. Cijelim orkestrom upravlja maestro Pirlo, a Cassano, Di Natale i Balotelli su prve violine ove momčadi. Obrana je kao i uvijek čvrsta, ali eventualni izostanak Chiellinija mogao bi Talijanima zadati glavobolje jer se radi o njihovom najčvršćem stupu obrane. Marchisio je odličan veznjak koji pomaže Pirlu u kreaciji, a i sam zna ugroziti protivnika. Sve u svemu radi se o odlično izbalansiranoj momčadi koja je u stanju izići iz ovog susreta kao pobjednik odigra li na svom maksimumu. Englezi nisu lak zalogaj, ali priča ionako postaje sve teža što se natjecanje više bliži kraju. Talijani to dobro znaju, a treba vidjeti hoće li to pokazati na terenu.
