Nakon što su u dramatičnim utakmicama Bayern i Chelsea prošli u finale Lige prvaka nogometna uzbuđenja se nastavljaju u Europskoj ligi. ‘Mlađa sestra' najelitnijeg nogometnog natjecanja ove godine nije ništa manje atraktivna, a sudeći po rezultatima prvih polufinalnih utakmica između Atletico Madrida i Valencije te Sportinga i Atlethic Bilbaoa i večeras nas čeka nogometni spektakl.
Atletico Madrid pod vodstvom Diega Simeonea sve više napreduje. Možda ne toliko u domaćoj ligi u kojoj se nalazi tek na 7. mjestu, koliko u knock-out utakmicama Europske lige. Dobro je to osjetila i Valencija u prošlotjednom srazu s Madriđanima kada je izgubila rezultatom 4:2 koji je mogao biti i izraženiji u Atleticovu korist. Osim rezultatom Atletico je dominirao i igrom, ali je u sudačkoj nadoknadi nesretno dobio gol i tako propustio ‘ubiti' utakmicu već u prvom susretu. Sada dolazi u Valencijino dvorište s namjerom da se nakon 2010. godine ponovo probije do finala, a Simeone najavljuje da će taj rezultat pokušati izboriti nadigravanjem, a ne čuvanjem prednosti. S obzirom na igrački kadar koji posjeduje ta odluka čini se logična. Atletico je izrazito napadačka momčad koja ima nekoliko vanserijskih igrača u napadu i veznoj liniji i bio bi grijeh da pokušaju odigrati nekakav ‘bunker' koji im vjerojatno ne bi donio ništa dobroga. Umjesto toga Atletico će pokušati zabiti gol u gostima koji bi vjerojatno riješio pitanje prolaska u finale,a za taj zadatak trebao bi biti predodređen Radamel Falcao. Iako Kolumbijac govori da nije bitno tko će zabiti gol ne može pobjeći od činjenice da navijači upravo od njega očekuju da zabije jer ako Real Madrid ima Ronalda, a Barcelona Messija onda je Falcao Atleticov čovjek odluke. Prošle godine zabio je fenomenalnih 17 golova u Europskoj ligi, a ni ove godine nije puno slabiji. Trenutno je na 10 golova i dijeli prvo mjesto strijelaca s Huntelaarom koji ove godine više neće zabijati pa je, osim za momčadski naslov, u igri i za individualnu nagradu najboljeg strijelca. Atletico je ove godine samo jednom izgubio u ovom natjecanju i to od Udinesea još u grupnoj fazi natjecanja, a od tada je nanizao impresivnu seriju od 10 uzastopnih pobjeda. Večeras im pobjeda neće biti nužna za prolaz u finale jer imaju veliku zalihu od 2 gola prednosti koju moraju sačuvati, a da znaju kako se to radi pokazali su već spomenute 2010. godine kada su na putu prema naslovu izbacili i Valenciju. Hendikep za Simeoneovu momčad mogao bi biti izostanak dvojice stopera, Silvia i Antonia Lopeza, ali umjesto njih trebali bi zaigrati Perea i Godin koji bi svojim iskustvom mogli biti od velike koristi svojoj momčadi. Uostalom bit ove utakmice najbolje je sažeo Diego Simeone kada je rekao: „ Valencija mora zabiti, a mi moramo proći u finale“.
Valencija će u ovoj utakmici imati strašan zadatak, stići 2 gola prednosti i pri tom ne primiti pogodak teška je misija i za neke veće momčadi, ali u Valenciji vjeruju da to nije nemoguće. Na svojoj Mestalli imat će vjetar u leđa od domaće publike što često može biti presudno u kritičnim trenucima utakmice. Već prošlog vikenda u prvenstvenoj utakmici protiv Betisa igrači Unai Emeryja su se dobro zagrijali zabivši 4 gola, a sada takvu formu moraju prenijeti i na ovu utakmicu. Možda više od napadačkog učinka trenera Šišmiša mora brinuti forma zadnje linije momčadi koja ne ulijeva previše povjerenja u posljednjim utakmicama. Ne može se pobjeći od dojma da je Atletico u prvoj utakmici prolazio kroz obranu Valencije kako je htio, a posebno se to vidjelo kod 4. gola kada je Radamel Flacao vukao loptu gotovo 30 metara okružen Valencijinim stoperima koji su ga jedan za drugim preuzimali, ali bez želje da uđu u duel. Kada više nije znao što bi s loptom Falcao je opalio s 20-ak metara i zabio jedan od najljepših golova sezone za koji su dijelom zaslužni i Valencijini stoperi. Večeras će posljednja linija morati biti čvršća jer je za Valenciju ključno da ne primi gol, a u napadu će se već nekako snaći. Roberto Soldado igra u vrhunskoj formi koja ga je dovela pred vrata reprezentacije, a pomoći mu mogu i Jonas, Aduriz ili Piatti. Dovoljno je tu napadačkog potencijala koji može okrenuti 2 gola zaostatka. U postavi se očekuju dva napadača jer Emery nema što izgubiti pred ovu utakmicu u kojoj mora igrati napadački i otvoreno od prve minute susreta ako želi vratiti neizvjesnost oko pitanja prolaska u finale. Otvorenija igra u napadu sigurno će ostaviti i više prostora za brze kontre Atletica, ali kada su već zabrljali u prvoj utakmici sada se moraju ‘čupati', a to uvijek nosi određen rizik bez kojeg nema uspjeha.
U drugoj utakmici večeri sastaju se Athletic Bilbao i Sporting Lisabon. Prva utakmica završila je 2:1 za portugalsku momčad iako je Atheltic prvi poveo. Na kraju je Sporting preokrenuo utakmicu, ali Athletic ima itekako aktivan rezultat pred uzvrat na svom legendarnom San Mamesu na kojem su padale i veće momčadi od Sportinga. Trener baskijske momčadi Marcelo Bielsa najavljuje napadačku utakmicu od samog početka i igru kojom je srušio čak i veliki Manchester United nakon čega mu se poklonio cijeli nogometni svijet. Bilbao je definitivno hit godine u Europi, a hoće li to materijalizirati prolaskom u finale i prvim europskim trofejem ovisi samo o njima. Nakon finala Kupa UEFA 1977. godine možda je došlo vrijeme da se napravi i korak više.