Hrvatska nogometna reprezentacija danas će odmjeriti snage s izabranom vrstom Južne Koreje. Utakmica se igra u Engleskoj na stadionu Fulhama Craven Cottageu, a bit će to šesti međusobni ogled ovih dviju reprezentacija.
S obzirom da su se ove dvije momčadi sastale relativno puno puta red je da pogledamo kako su završavali ovi dvoboji kroz povijest međusobnih ogleda jer bi nam to moglo otkriti dosta i o današnjoj utakmici. Treba napomenuti da su sve dosadašnje utakmice, baš poput današnje, bile prijateljskog karaktera, a više sreće u njima imala je Južna Koreja. Dvije pobjede su otišle na njihovu stranu, dvije utakmice završile su neriješeno, a Hrvatska je unatoč svom većem renomeu izborila samo jednu pobjedu. Ona datira još iz prve utakmice odigrane 13. ožujka 1996. godine na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj. Hrvatska je pobijedila s glatkih 3:0, a sva tri gola zabio je Goran Vlaović. Taj je dvoboj odigran u sklopu priprema naše reprezentacije za prvi nastup na nekom velikom natjecanju, Europskom prvenstvu koje se u lipnju 1996. održavalo u Engleskoj.
U preostala četiri dvoboja Hrvatska je igrala tri puta u Južnoj Koreji i jednom u Hong Kongu, a naši izbornici na put nisu vodili najbolje igrače nego uglavnom selekciju igrača iz HNL-a i one igrače koji se dotad nisu ustalili u prvoj postavi reprezentacije. Vidjelo se to i na igri pa je tako prva takva utakmica završila rezultatom 1:1, a pogodak za Hrvatsku postigao je Stjepan Tomas. Ni u preostala dva susreta nismo imali puno više sreće. Utakmice su odigrane u razmaku od tri dana u studenome 2001. godine, malo više od pola godine prije početka Svjetskog prvenstva kojemu je Južna Koreja uz Japan bila domaćin. Dvoboj odigran 10. studenoga u Seulu okončan je pobjedom domaćina 2:0, dok je 13. studenoga u Gwangjuu bilo 1:1. Strijelac za Hrvatsku bio je Boris Živković.
Prema dosadašnjim rezultatima čovjek bi rekao da nam baš i ne ‘leži' ta Koreja, no treba uzeti u obzir i već nabrojane okolnosti pod kojim su se odigrale te utakmice i nedostatak naših najboljih igrača što danas neće biti slučaj. Štimac je pozvao sve igrače na koje računa i u predstojećem kvalifikacijskom susretu sa Srbijom, a ovo je već sada utakmica na kojoj će se dijeliti mjesta u momčadi za tu utakmicu tako da treba očekivati motivirane Vatrene koji bi trebali igrati bez popusta i s punim angažmanom. Neke pozicije u momčadi već su sigurne i zacementirane, a igrači ih samo moraju opravdati. Tu mislimo na Marija Mandžukića koji samo u slučaju neke ozljede ili drastičnog pada u formi može izgubiti mjesto u prvih 11. Uz njega su standardni Darijo Srna, probuđeni Ivan Rakitić koji u Sevilli igra sve bolje i bolje, motor momčadi Luka Modrić te Ćorluka i Lovren u obrani. Ivan Strinić također spada u skupinu nedodirljivih na lijevom beku, ali ne zbog svoje izvanredne forme ili svjetske klase nego zato što u ovom trenutku nemamo boljeg igrača na toj poziciji tako da ni on nema realnu konkurenciju.
O ostalim pozicijama igrači će ‘pregovarati' onako kako najbolje znaju- svojim igrama na terenu. Niko Kranjčar mora iskoristiti ovu priliku kako bi vratio povjerenje trenera i javnosti u svoje sposobnosti. Svi znamo da je on ekstra klasa, ali od kad je otišao iz Tottenhama ne može uhvatiti željenu formu i muči se s prosječnim prezentacijama u svom Dynamo Kijevu, ali i u reprezentaciji. Sada kad je prošao zimske pripreme u klubu treba vidjeti je li poboljšao svoju formu toliko da može konkurirati za prvi sastav Vatrenih. Vjeru u svoje mogućnosti mora vratiti i naš ‘dobri duh' Ivica Olić. Napadač Wolfsburga ove godine nije ni blizu svojih izdanja iz Bayerna, ali još uvijek na terenu pokazuje veliku želju i trud, a nadasve srce. Štimac to cijeni i zato će čekati Olića koliko god je to potrebno, a na njemu je da svojim zalaganjem, iskustvom i znanjem to opravda.
U ovom pregledu mora se naći mjesta za Sammira. Novopečeni reprezentativac nema ugled koji bi morao vratiti poput Olića i Kranjčara jer ga još nije ni zaslužio tako da će on ovo okupljanje pokušati iskoristiti da bi pokazao kako nije slučajno upao među ‘velike dečke'. Konkurencija u veznom redu naše momčadi je ogromna i samo vrhunske izvedbe garantiraju mjesto u poletnoj postavi. Sammir u nogama ima talenta za takve partije, ali pitanje je može li to pokazivati iz utakmice u utakmicu. Povremeni bljeskovi talenta nisu dovoljni da bi se igralo u najboljem nogometnom kolektivu Hrvatske. Osim toga Sammir nosi i breme igrača ‘slučaja' , javnost je podijeljena oko njegovog nastupanja za reprezentaciju tako da mu to stvara još veći pritisak kada se nalazi na terenu. Samo odličnim partijama zbacit će to breme s leđa i iz svega toga može izići kao mnogo bolji nogometaš. U suprotnom će postati samo prolaznik i greška koju je napravio Igor Štimac.
Od današnje utakmice ne treba očekivati čuda niti neku nogometnu ljepoticu. Ovo je test na kojem će se gledati tko je prošao, a tko pao. U takvom ozračju rezultat nije primaran, ali ne bi bilo loše da momčad nastavi svoj pobjednički niz i zadrži osjećaj moći i dominacije. Samo s pozitivnim ozračjem u svlačionici ćemo moći parirati Srbiji kada za to dođe vrijeme. Ne zato što je Srbija jača nego zato što je to utakmica posebnog naboja. Južna Koreja trebala bi samo biti uvertira u nogometni događaj godine.
