Tenisači ulaskom u novu godinu polako kreću u novu sezonu. Ovisno o rasporedima i kalendaru nastupa svatko će početi svoju sezonu onda kada mu najbolje odgovara. Neki kreću s ekshibicijskim turnirima poput onog u Dohi, a neki čekaju prave, natjecateljske turnire. No svima je zajedničko da u siječnju polako hvataju formu i pripremaju se za ozbiljan ulazak u sezonu.
Neki tenisači već su u ovako ranom dijelu sezone uzeli prve ovogodišnje naslove. Gasquet je podigao pehar u Dohi, Tipsarević u Chennaiu, a Murray u Brisbaneu. Nije loše za početak sezone i podizanje samopouzdanja. No to još uvijek nije prava slika odnosa snaga među tenisačima koji bi trebali igrati glavne uloge u narednoj sezoni. Još se uvijek čeka da velike ‘face' svjetskog tenisa ozbiljno uhvate rekete i razmašu se diljem svjetskih terena. Čeka se Federera, Đokovića, Del Potra, a s najvećim nestrpljenjem se očekuje i povratak Rafe Nadala nakon što je ponovo odgodio početak sezone.
Hoće li se ove sezone odnos snaga u tenisu promijeniti i postoji li mogućnost da netko iskoči iz okvira očekivanog? Za te odgovore morat ćemo pričekati barem Australian Open, ali već sada možemo sa sigurnošću reći tko bi trebao igrati glavne uloge ove godine na teniskim terenima.
Svjetski broj jedan, Novak Đoković ne bi trebao imati problema s ulaskom u formu. On je najbolji tenisač na svijetu i ima svaku namjeru to i ostati. Naravno da mu se više nikada neće ponoviti sezona kao ona od prije godinu dana, ali i ne mora jer i sa slabijom formom može ostvariti zadane ciljeve, a to je uglavnom zadržavanje broja jedan i osvajanje pokojeg grand slam naslova. Kada bi on mogao birati najvjerojatnije bi izabrao da osvoji Roland Garros jer ga još uvijek nema u svojoj riznici trofeja, ali sumnjamo da će se Nole zadovoljiti samo jednim naslovom. On ima kvalitetu da se bori za svaki važan naslov ove godine pogotovo kada mu konkurencija polako, ali sigurno slabi u odnosu na protekle sezone.
Zašto konkurencija slabi? Pa ponajprije zato što je Roger Federer svake godine sve stariji i unatoč svom gloemom talentu i znanju te iskustvu on više ne može pratiti tempo igrača koji su 5 ili 6 godina mlađi od njega. Fedex će svoj kalendar slagati pažljivo pazeći da se ne preoptereti, a vrhunac forme bi trebao tempirati za ljetni dio sezone i Wimbledon koji za njega predstavlja sveti gral. Travnata podloga, kazališna publika i vjerojatno posljednja prilika da se okruni za kralja na turniru u čiju se povijest upisao zlatnim slovima. No, da ne bi bilo zabune, Federer će biti kandidat za osvajanje i drugih turnira i trebao bi biti velika prijetnja Đokoviću i kandidat za preuzimanje broja jedan. Uspio je to napraviti prošle sezone nakon Wimbledona pa nema razloga da to ne ponovi i ove sezone. Osim ako se u tu borbu ne umiješa netko treći.
A taj netko bi vrlo lako mogao biti Andy Murray. Iako je momak Škot, Englezi su ga programirali za svog kandidata u utrci za Wimbledon. Domaćeg pobjednika nisu imali od Freda Perryja tako da na Murrayu leži veliki teret očekivanja. Ipak, nije samo Wimbledon ono što se od njega očekuje jer Murray sigurno sam sebi zadaje veće ciljeve nego što to čini britanska javnost. Prošle sezone igrao je finale Wimbledona i izgubio od Federera da bi se Švicarcu osvetio na istom terenu u finalu olimpijskih igara. To mu je podiglo samopuzdanje i u tom trenutku Murray je bio sigurno najbolji tenisač na svijetu. Konačni dokaz da pripada među velikane dogodio se na US Openu gdje je došao do svog prvog GS naslova u kraijeri. Preobrazba iz vrlo dobrog u odličnog tenisača obično je vrlo teška jer taj posljednji, najmanji korak se često pokaže neizvediv za mnoge igrače, ali pod vodstvom Ivana Lendla Murray je uspio i sada ga čeka sezona istine koja će pokazati ima li Škot ‘ono nešto' što je potrebno da opstane u vrhu svjetskog tenisa i eventualno dohvati broj jedan.
Još jedno pitanje koje bi moglo uvelike utjecati na razvoj događaja ove sezone i raspodjelu titula i naslova jest kada će se vratiti Rafael Nadal. ‘Kralj zemlje', vlasnik 11 GS naslova i nekadašnji broj jedan planirao je povratak na Australian Openu, ali od toga čini se neće biti ništa jer ga je nakon kronične ozljede koljena napala i želučana viroza, a on ne želi na teren izaći ako nije 100 posto spreman. Prošao je ovaj 26-godišnji velikan svjetskog tenisa toliko muke sa svojim koljenima da sada ne želi ostaviti ni najmanju mogućnost za obnavljanje ozljede. Čini se da će Rafa ovu sezonu započeti tamo gdje se najbolje osjeća, a to su zemljani tereni. Rim, Madrid i Barcelona poslužit će mu za zagrijavanje u napadu na još jedan Roland Garros naslov. Kada bi situacija bila normalna u to nitko ne bi sumnjao, ali sada nakon 9-mjesečne stanke pitanje je kakvog ćemo Nadala gledati i hoće li se moći ravnopravno boriti s vodećim trojcem. Za dobrobit svjetskog tenisa bilo bi dobro da se vrati onakav kakav je i bio, ali teško je očekivati da će ova sezona biti uspješna za Španjolca osim ako ne uzme Roland Garros. Tada bi se napunio samopouzdanjem a, pod uvjetom da bude zdrav, ni Wimbledon ne bi bio nemoguća misija.
Ostatak društva mogao bi iznenaditi, ako ne na GS turnirima onda sigurno na onim iz serije Masters 1000. Del Potro, Tsonga, Berdych i Ferrer će čekati na svaki krivi korak vodećeg trojca i sigurno se neće ustručavati da im pokvare planove. teško da se netko od njim može ugurati iznad četvrtog mjesta, ali od njih se to ni ne očekuje. Njihov zadatak je kreirati iznenađenja i osvježiti borbu za neke titule.
Sve u svemu očekuje nas jedna zanimljiva sezona s istim protagonistima kao i protekla, ali s novim odnosima snaga i novim izazovima z aostatak društva koje u potjeri za vodećima i samo postaje sve bolje i bolje i podiže kvalitetu svjetskog tenisa općenito.
